Uskršnje ostrvo

Na dan Uskrsa 1722. godine otkriven je Rapa Nui, poznat i kao Uskršnje ostrvo, prema danu njegovog otkrića. Ovaj nepristupačan komad zemlje usred Pacifika, koji danas pripada Čileu, iznedrilo je društvo čiji nivo razvoja, sistem pisma i kamenorezbarsko umeće predstavljaju jedan od najnaprednijih stupnjeva „primitivne“ civilizacije. „Primitivno“ je ovde upotrebljeno kao termin kojim su evropske sile u doba kolonijalizma krstile ne-evropske civilizacije i njihovu umetnost i kulturu, koje su potom i pokrstili, a čije su tekovine delovale nerazvijeno i nerazumljivo „civilizovanom“ evropskom čoveku.

Otkriće Uskršnjeg ostva

Otkriće Uskršnjeg ostrva dovelo je u pitanje evropske predrasude o primitivnom divljaku zbog ogromnih megalitskih skulptura po kojima je ostrvo i dan danas poznato. Indogeno stanovništo je ove skulpture nazivalo moai, a one su i danas, uprkos mnogobrojnim ekpedicijama i arheološkim iskopavanjima, misterija koja ne prestaje da intrigira kako stručnu tako i širu javnost. Izrađene od vulkanskih stena – kao i samo ostrvo koje svoj nastanak duguje vulkanskoj aktivnosti – spekulisalo se da su podizane u doba sukoba na ostrvu, kao spomenici kojima su različiti klanovi predstavljali svoje pretke. Većina od oko 1000  monumentalnih figura nastala je između 1000. i 1600. godine nove ere. 

Moai nisu jedina umetnost u kamenu koja krasi Rapa Nui: ostrvo poseduje i zavidnu kolekciju petroglifa i petrografa, crteža u kamenu, čije različite tehnologije nastanka svedoče o izuzetnom umeću obrade kamena. Crteži na vulkanskim stenama nisu postignuti samo jednostavnom tehnikom urezivanja, već i uklanjanjem viška stene, tako da je rezultat u vidu reljefa. Njihova različitost govori o raznolikosti oruđa kojim su postignuti. Motivi su takođe raznoliki: uglavnom predstavljaju prirodu, ostrvski život, ali među njima ima i prikaza evropskih kolonijalističkih bodova, koji ukazuju na činjenicu da se ova vrsta stvaralaštva nastavila i nakon susreta sa evropskim osvajačima. Crteži svedoče i o poštovanju čoveka-ptice, čiji je kult bio jedinstven na teritoriji polinežanskih ostrva, jer njegove prikaze nalazimo isključivo na Rapa Nuiu. Pretpostavlja se da je formiran nakon 1500. godine i da je zamenio kult predaka, odnosno podizanje monumentalnih skulptura.

Ostrvo koje je nazivano „Pupkom sveta“ od strane njegovih naseljenika, postalo je centar naučne misli, ne toliko zbog njihovog zavidnog civilizacijskog stupnja, koliko zbog teorija koje nestanak Rapa Nui civilizacije dovode u vezu sa ekološkom katastrofom. Po ovoj teoriji, koja je predmet oštre debate u naučnim krugovima, zavidni nivo razvoja indogenih stanovnika nije sprečio naseljenike da unište ekosistem ostrva i dovedu do potpunog uništenja životinjskog sveta. Do uništenja je došlo u rasponu od nekoliko vekova, budući da je ostrvo naseljeno početkom XIII, a pronađeno u XVIII veku, kada je njegova vegetacija ocenjena kao oskudna od strane evropskih moreplovaca. Arheološka istraživanja zaista svedoče o promenama u sistemu sahranjivanja, u ritualima i kultovima, kanibalizmu i naglom smanjenju populacije, ali mišljenja istraživača razlikuju se u hronološkom lociranju ovih katastrofalnih događaja. Dok ih neki smeštaju u period između 1500-1600, dakle pre kontakta indogenog naroda ostrva sa evropljanima, drugi ih vide kao posledicu boginja, sifilisa, tuberkoloze i trgovine robljem koja je bila zastupljena za vreme kolonijalizma.  Činjenica da su evropski kontakti sa indogenim stanovništvom od otkrivanja ostrva 1722. pa do 1860, kada na ostrvo dolaze jezuitski misionari bili sporadični, otežava donošenje zaključka o uzroku nestanka civilizacije. Uprkos debatama o uzrocima oskudne flore i faune Uskršnjih ostrva (samo 48 biljnih vrsta), izvesno je da su prognoze za obnovu ekosistema veoma pesimistične, a samo ostrvo je postalo model za mogući katastrofalni scenario globalnog ekosistema.

Oba scenarija: onaj koji podrazumeva da su stanovnici previše eksploatisali sopstvene resurse, i onaj koji kao razlog vidi eksploataciju indogenog stanovništva od strnane evropskog divljaka, impliciraju da je ostrvo stradalo čovekovim nasiljem nad prirodom.

Želim Vam srećan Uskrs u toplini Vaših „Uskršnjih ostrva“, i neka vam činjenica da se nad prestonicom vide zvezde pruži bar neku utehu, uprkos skučenosti raspoloživog prostora. 

Korišćeni izvori:

Lee, Georgia, and Jo Anne Van Tilburg. “Rock Art on Easter Island.” Archaeology, vol. 35, no. 6, 1982, pp. 58–60., www.jstor.org/stable/41728601. Accessed 14 2020. 

Van Tilburg, Jo Anne. “Moving the Moai.” Archaeology, vol. 48, no. 1, 1995, pp. 34–43., www.jstor.org/stable/41766544. Accessed 14 2020.

Van Tilburg, JoAnne. “Symbolic Archaeology on Easter Island.” Archaeology, vol. 40, no. 2, 1987, pp. 26–33., www.jstor.org/stable/41731857. Accessed 14 2020. 

Hunt, Terry L. “Rethinking the Fall of Easter Island: New Evidence Points to an Alternative Explanation for a Civilization’s Collapse.” American Scientist, vol. 94, no. 5, 2006, pp. 412–419., www.jstor.org/stable/27858833. Accessed 14 2020.

Peiser, Benny. “FROM GENOCIDE TO ECOCIDE: THE RAPE OF ‘RAPA NUI.’” Energy & Environment, vol. 16, no. 3/4, 2005, pp. 513–539., www.jstor.org/stable/43735687. Accessed 14 2020.

Ilustracija: https://chocoholixblog.files.wordpress.com/2017/03/p1030589.jpg

Newsletter

Prijavite se na naš newsletter i ostanite u toku sa najavama budućih dešavanja

Subscription Form