“Svaka trunka prašine posjeduje jednu čudesnu dušu. Najjednostavnije stvari mi daju ideje. Ali, čovjek treba sačuvati dovoljno iskrenosti i čistote da bi bio ganut.” Huan Miro
Milena, dugo smo planirale majsku izložbu u „Balkanu“. Nažalost, svi naši planovi su trenutno odloženi i čekamo pogodan trenutak da nastavimo saradnju, u međuvremenu da li možemo ukratko da najavimo šta nas očekuje na tvojoj samostalnoj izložbi koju toliko iščekujemo?
Radovala sam se i radujem se i dalje planiranoj izlozbi u „Balkanu“, iako dok ovo pišem, ne mogu ignorisati trenutak u kome se svi nalazimo. Mislim da posebno jasno danas vidimo koliko je najsnažnija veza koju ćemo ikad imati upravo veza sa samim sobom, i da ona postavlja standarde za sve ostalo.
Sto je najvažnije, kada preispitujem ideje i temu koja me zaokuplja vec duže vreme, čini mi se da „Kosmički ritmovi“ čvrsto stoje i da potpuno korenspondiraju sa novim vremenom u koje ćemo, nadam se, ući bolji i čistiji u svakom pogledu. Sam pridjev „kosmički“ izražava dosta neodređenu osobinu misterije: misterije koja se odnosi na ono što prevazilazi čovjeka, okružuje ga i određuje.
Kosmos je danas prostor. U kosmos je lansirana raketa…
Tvoj umetnički izraz se razvija i istražuje procese koji se odvijaju koliko u prostorima koji nas okružuju, toliko i u nama samima; ta iskonska veza koju uočavaš odvija se u ritmomima, koliko je tebi lično sam postpuak važan, koliko taj proces utiče na tebe?
U fokusu mojih umjetničkih istraživanja jesu najdublji i najosjetljiviji duševno-misaoni procesi koje transponujem-vizuelizujem u redukovane znakove i simbole, bremenite značenjima. Čini mi se da se nisam nikad odrekla svog grafičkog rukopisa. I kada posmatram velike zemljane slike, liče mi na slojevite graficke ploce koje nikad nisu mogle biti toliko velike.
Kroz dugu istoriju umjetnosti, umjetnici različitih generacija, sa različitih podneblja, kao i različitih poetika, razmišljali su i razmišljaju o prirodi i njenim, nekad samo prividnim nepodudarnostima, koje se u konačnom, šire gledano, uvijek nađu u harmoniji. Meni je veza sa prirodom važna kao veza sa samom sobom, a za bolje lično razumijevanje, neophodno je poštovanje ritmova prirode čiji smo dio.
Tvoji radovi su organski, razvijaju se kroz dijalog prirodnog i spontanog u postupcima. Šta se zapravo nalazi u fokusu tvojih posvećenih istraživanja?
Insistiram na pokretu, kao supstanci svega živog, što bi značilo da ako se pulsiranje osjeti u radu i kada ga konačno završim, postigla sam cilj.
Usklađenost ritmova i energija, poštovanje prirodnih procesa materijala, strpljenje i spremnost na stalna iznenađenja je ono što dovodi i do umjetničkog rezultata. U dobroj mjeri sam klasične slikarske materijale zamijenila prirodnim, što doprinosi nemogućnosti kontrole procesa rada i ponavljanja situacija. To ako prihvatite, snažna sila vas vuče naprijed u iskorake koji donose radost stvaranja. Nove oblike nije moguće dobiti bez neke nove borbe; a borim se intenzivno ovih dana. Do pogodnog trenutka za predstavljanje u Balkanu svakako će se otvoriti nove teme, ili nova pitanja.
Ništa nije konačno, tako je sada.